GalerijaAŽ o projektu – Tomo Savić-Gecan Untitled (Croatian Pavilion), 2022.

< Home

U žitnjačkoj iteraciji svog projekta „Bez naziva“, Tomo Savić Gecan dovodi u korelaciju dva događaja, odnosno dvije izložbe koje se odvijaju u dva različita grada – jedna u Zagrebu, u Galeriji AŽ, a ona druga u Osijeku. Prva izložba je samostalna izložba ovog autora, dok je ona druga 28. slavonski biennale, odnosno izložba koja se zbivala prije dvije godine. Na toj je izložbi Tomo Savić Gecan izložio rad u kojem najavljuje svoju samostalnu izložbu koja će se odvijati upravo 2024. godine. Naime, izloženi se rad sastojao od rečenice kojom autor napominje kako će kretanja posjetitelja u vrijeme trajanja 28. slavonskog biennala i analiza kataloga, uvjetovati njegovu ovogodišnju samostalnu izložbu. Je li već tada umjetnik znao da će biti riječ upravo o izložbi u Atelijerima Žitnjak ili se ta izložba mogla održati u bilo kojem drugom galerijskom prostoru, možemo samo nagađati, no stjecajem okolnosti, događaji koji su se odvijali na prošlom Slavonskom biennalu neposredno će utjecati na one u žitnjačkoj galeriji. Posjetitelji će, pritom, ukoliko se zateknu u pravo vrijeme na pravom mjestu, i sami moći svjedočiti uzročno-posljedičnim odnosima i dijalogu između dva prostora, a koji će rezultirati određenim zbivanjem na aktualnoj izložbi Tome Savića Gecana u Atelijerima Žitnjak. Drugim riječima, određeni elementi vezani uz već spomenuti biennale, „trigerirat“ će događaje u Galeriji AŽ, a zbivanja koja će se odvijati u Galeriji AŽ tijekom trajanja Gecanove izložbe bit će uvjetovana ponašanjem posjetitelja Slavonskog bijenala i AI analizom kataloga iste manifestacije. Proces koji determinira sva zbivanja rezultat je kompleksnih operacija koje će posjetitelju, nedovoljno upućenom u složene programske jezike, zvučati poprilično nerazumljivo jer je nizom naizgled nasumičnih odluka o izboru procesa i alata, došlo do određenih konsekvenci koje su, istovremeno, u potpunosti precizno izračunate i potpuno apsurdne. Analizom rezultata praćenja ponašanja posjetitelja Slavonskog biennala, kao i biografija te tekstova Valentine Radoš i Miška Šuvakovića, autor dolazi do rezultata koji će uvjetovati zbivanja u galeriji u Zagrebu, odnosno odrediti za koliko će se točno dana zbiti sljedeći događaj, predeterminiran izložbom koja se u Osijeku događala prije dvije godine. Upravo u određenom trenutku koji, ovisno o kutu gledišta, i jest i nije slučajan – jer, s jedne strane pomno je promišljen i proračunat od strane našeg umjetnika, a s one druge djelomično ipak ovisi i o nepredvidivim događanjima na Slavonskom bijenalu i ponašanju posjetitelja te manifestacije, autorica ovog teksta i kustosica izložbe u Galeriji AŽ, u točno određenim, precizno izračunatim terminima koji su proizašli iz analize bijenalne izložbe, pojavit će se nakratko u galerijskom prostoru. Vrijeme i duljinu njenog boravka u galeriji odredit će, pak, analiza kataloga spomenutog Biennala, kojom se uspostavljaju veze na temelju određenih sličnosti ili razlika u tekstovima kustosa prethodne izložbe i biografijama umjetnika. Kao i u drugim inačicama ovog projekta, Tomo Savić Gecan, potežući, gotovo iz prikrajka, konce radnje i povezujući dva naočigled nepovezana događaja uzročno-posljedičnim vezama, podsjeća nas pomalo na Aristotelovog „nepokretnog pokretača“ koji je uzrok svem kretanju, pri čemu on sam nije pokrenut. Spomenut će tako Gecan, u opisu svog rada, tek informaciju kako „parametri kretanja posjetitelja u vrijeme trajanja izložbe 28. Slavonski biennale i AI analiza teksta kataloga određuju vrijeme i dužinu pojavljivanja kustosice izložbe u galerijskom prostoru“. Gotovo do posljednjeg trenutka kustosici neće biti poznati rezultati AI analize, kao ni način na koji će složeni parametri utjecati na njeno kretanje, te posljedično, ni točno vrijeme i učestalost pojavljivanja u Galeriji AŽ, zbog čega ona postaje gotovo marionetom bez vlastite slobodne volje i bez mogućnosti utjecaja na ishod događanja. Konce marionete u svojim rukama drži autor izložbe, barem djelomično, jer ni on sam u potpunosti ne može utjecati na ishod događaja koji su se odvijali prije dvije godine, a bez kojih izložba u Galeriji AŽ ne bi bila moguća.

Čitav sustav počima na materijalu prikupljenom tijekom trajanja 28. slavonskog bijenala u Osijeku. Promjene u sustavu za galeriju u Zagrebu uvjetuje ponašanje posjetitelja bijenala te sadržaj kataloga bijenala.

Iz cjelodnevne snimke jedne prostorije izložbe ekstrahiramo slike svakih 5 sekundi koje potom uspoređujemo kako bismo pronašli trenutke u kojima se dogodila promjena, odnosno trenutke u kojima se netko nalazi u prostoru. Ideja iza usporedbe koju radimo je usporediti odgovarajuće piksele dviju slika zaredom. Ako je netko ušao, dio piksela gdje se ta osoba nalazi će se promijeniti. Usporedbu radimo tako da pročitamo sliku u terminima brojeva. Svaka slika je zapisana kao niz piksela koji su opisani sa tri broja. Ta tri broja čine njihovu RGB reprezentaciju, tj. svaki piksel ima brojčanu vrijednost koja označuje kojim intenzitetom će prikazati crvenu, zelenu, a kojim plavu boju. Radi jednostavnosti prvo slike konvertiramo u crno-bijele koristeći težinski prosjek (NTSC formula) intenziteta crvene, zelene i plave boje za svaki piksel. Nakon toga svaki piksel ima vrijednost između 0 i 255. Potom računamo apsolutnu razliku trenutne slike i prethodne slike. Ako je razlika u k-tom pikselu veća od 25, taj piksel postavljamo na bijelu boju (255), ako nije postavljamo na crnu boju (0). Nakon toga prebrojavamo koliko je piksela postavljeno na bijelu boju. Ako ih je više od unaprijed postavljenog praga, trenutnu sliku izdvojimo. Na kraju imamo izdvojene trenutke kada se ljudi nalaze u kadru.

Pomoću upita velikom jezičnom modelu dobivamo 20 tema koje su najprisutnije u biografijama umjetnika sadržanima u katalogu bijenala. Osim biografija i primarno vizualnog sadržaja koji opisuju rad umjetnika koji sudjeluju, katalog sadrži i dva teksta o bijenalu Valentine Radoš i Miška Šuvakovića. Koristimo unaprijed istrenirani transformer modela (\textit{sentence transformer}) koji će generirati vektorske reprezentacije tema i njihovih kratkih objašnjenja te dva teksta iz kataloga. Svaku temu nezavisno uspoređujemo sa svakim od tekstova koristeći kosinus sličnost da bismo saznali koliko su su slični. Rezultat uspredbe je neki broj između 0 (sasvim su različiti) i 1 (potpuno su isti). Rezultat usporedbe s prvim tekstom nam kaže koji posjetitelj tog dana uvjetuje događaj u galeriji u Zagrebu, a rezultat usporedbe s drugim tekstom nam kaže za koliko dana (1, 3 ili 5) će biti idući događaj.

Nakon što, pomoću izdvojenih slika promjena, prebrojimo koliko ljudi je taj dan posjetilo galeriju, interval od 0 do 1 dijelimo na taj broj podintervala. Ovisno o tome u koji po redu podinterval spada rezultat usporedbe sličnosti trenutne teme i prvog teksta, biramo kojeg posjetitelja gledamo. Vrijeme njegovog/njezinog ulaska u prostor i trajanje bivanja u prostoru određuje vrijeme u koje kustosica dolazi u prostor galerije u Zagrebu te koliko dugo ostaje. Za drugi tekst, interval od 0 do 1 dijelimo na tri dijela i ovisno o tome u koji dio upada rezultat uspredbe trenutne teme i drugog teksta, određuje hoće li se idući događaj dogoditi za 1, 3 ili 5 dana. Proces se zatim ponavlja ispočetka koristeći snimku iz Osijeka snimljenu za taj broj dana, i koristeći iduću temu za usporedbu.